Home  |  Izdanja - Dosije  |  Dosije 8  |  Krunski svedok u zaveri ćutanja
Tragom pritvaranja Dragoljuba Milanovića

Krunski svedok u zaveri ćutanja

Jelka Jovanović

- Dragoljub Milanovic je u ovom trenutku jedini covek koji optuzbu moze dovesti do Slobodana Milosevica, ali ocigledno je da ni vlast DOS-a, kao ni prethodna, tu mogucnost ne koriste - tvrdi za "Dosije" Slobodan Sisic, advokat porodica 16 radnika Radio-televizije Srbije stradalih tokom bombardovanja ove kuce u noci izmedju 23. i 24. aprila 1999. godine.

Istrazni sudija Okruznog suda u Beogradu Vucko Mircic odredio je 13. februara jednomesecni pritvor bivsem generalnom direktoru RTS Dragoljubu Milanovicu povodom istrage u vezi s pogibijom 16 radnika tokom vazdusnih napada NATO na Jugoslaviju. Nedelju dana ranije, Okruzno javno tuzilastvo u Beogradu uputilo je zahtev za sprovodjenje istrage pred Okruznim sudom u Beogradu protiv Milanovica "zbog osnovane sumnje da je izvrsio tesko krivicno delo protiv opste sigurnosti iz clana 194. i 187. Krivicnog zakona Republike Srbije".
Okruzno javno tuzilastvo u Beogradu predlozilo je 9. februara Okruznom sudu da pokrene istrazni postupak i da Milanovicu odredi jednomesecni pritvor zbog osnovane sumnje da je izvrsio "krivicno delo protiv opste sigurnosti".

OPASNOST ILI UBISTVO S UMISLJAJEM
- I dalje sam zaprepascen odlukom Tuzilastva da se moja prijava protiv jos osam lica, pored Dragoljuba Milanovica - odbaci. Navodno, u radnjama prijavljenih ne postoje osnovi sumnje da su oni izvrsili krivicna dela koja im se stavljaju na teret prijavom. Tuzilac je ostao kod nase prvobitne kvalifikacije izazivanja opste opasnosti, iako je ona formulisana u trenutku kad nismo raspolagali relevantnim dokazom da se radi o ubistvu vise lica s umisljajem - potvrdio je za Dosije Slobodan Sisic.
Odluku Javnog tuzilastva da sedam meseci po podnosenju prijave prihvati "najblazu kvalifikaciju o odgovornosti Dragoljuba Milanovica" i odbaci krivicnu prijavu protiv jos osam osumnjicenih, majka jednog od poginulih radnika RTS Zanka Stojanovic ocenila je "sramotnom". Ona je odmah u izjavi za Radio B 92 rekla kako se uzda u smenu Andrije Milutinovica koji je ubrzo podneo ostavku na mesto Okruznog javnog tuzioca. Da li je njena nada u rezultat istrage bila opravdana, bice ocigledno ovih dana kada Milanovicu istekne pritvor.
Zastupnik tuzilaca trazio je da se Milanovicu odredi pritvor zbog opasnosti da pobegne iz zemlje, ali je sudija to odbio posto je Milanovicu ranije oduzet pasos. Pritvor je ipak odredjen, da bivsi direktor drzavne TV ne bi uticao na svedoke.
Po izvestajima iz Palate pravde Milanovic je nakon saslusanja kod istraznog sudije izasao na sporedni ulaz i odmah je sproveden u pritvor. Javnost je iskljucena iz istraznog postupka zbog toga sto je, navodno, rec o vojnoj tajni. Epidemija gripa, koja je nekoliko dana kasnije proglasena u SRJ, ucinila je najinteresantnijeg stanara Centralnog zatvora potpuno nedostupnim, cak i njegovom advokatu.
- Dosli smo da se prvi put za 22 meseca, koliko je proslo od bombardovanja NATO, sretnemo lice u lice sa Milanovicem. On je usao na sporedni ulaz, sto znaci da za njega jos postoje "mala vrata" - rekla je Zanka Stojanovic, majka stradalog Nebojse Stojanovica, jedna od najupornijih u dokazivanju istine o bombardovanju drza.vne televizije.

UREDBA 37
Sudija Mircic je okupljenim novinarima tada rekao da ce tokom istrage pokusati da utvrdi da li je Milanovic mogao da otkloni opasnost i posledice bombardovanja zgrade RTS, sto je u skladu sa prvobitnom prijavom o opstoj opasnosti. Prijava o ubistvu sa umisljajem je odbacena.
Advokat Sisic je nakon oktobarskih smena u Srbiji i RTS uspeo da u nagoreloj Takovskoj 10, u arhivama - koje su po mnogim svedocenjima opustosene - nadje adut: Naredbu br. 37 - koju je na osnovu uputstava Savezne vlade o premestanju organizacija od posebnog znacaja, potpisao Dragoljub Milanovic kao ovlasceno lice. U interesu optuzbe branilac ne iznosi detalje koji potvrdjuju utemeljenost dokaza, ali mnostvo indicija sugerise da adut postoji. Stoga je prvo pitanje zasto Naredba nije ispostovana?
- Dragoljub Milanovic je svu krivicu prebacio na Slobodana Perisica, sefa obezbedjenja Radio-televizije Srbije, koga smo i mi u prijavi oznacili kao jednog od krivaca - kaze Sisic.
Perisic je, medjutim, dokazuje sluzbena beleska nadjena u arhivama, u vise navrata zahtevao premestanje ljudstva i tehnike na rezervnu lokaciju, tzv. ratnu. Studio u Kosutnjaku, odakle je nekoliko sati nakon tragedije i nastavljeno emitova.nje programa RTS, bio je najlogicnije odrediste. Uostalom, ono je i gradjeno za "potrebe rata", a osim te postoji jos nekoliko lokacija. Jedna je na Kosmaju, gde je rezervnu ekipu od 150, a potom smanjenu na pedesetak ljudi, predvodio novinar Mirko Alivirovic
Drugo, ili ipak krunsko pitanje, jeste da li je Dragoljub Milanovic znao da ce u noci zmedju 23. i 24. aprila biti bombardovana RTS?
Pravi odgovor, dabome, zna samo on, ili kako su uvereni advokat Sisic i dobar deo javnosti, i njegov najvazniji nalogodavac, bivsi jugoslove.nski predsednik Slobodan Milosevic, tada u ulozi "vrhovnog komandanta oruzanih snaga". Postoji, medjutim, visoka verovatnoca da optuzba dokaze da je Milanovic uistinu mogao, ili tacnije morao pretpostaviti da ce bombardovanja biti i, shodno tome, postupiti po Naredbi 37 koju je sam potpisao. Precizno vreme nije od presudne vaznosti, vec cinjenica da je permanentno postojala opasnost tokom dejstava NATO - snaga.

ZAŠTO SU OTIŠLI STRANI NOVINARI?
Neugodni svedoci su strane televizijske ekipe koje su zbog ratnog stanja i cenzure tokom napada NATO na SRJ bile prinudjene da svoje izvestaje salju i montiraju u studijima RTS. Nede.ljnik Vreme objavio je u broju od 22. februara u tekstu "Hronika najavljene smrti" da su nekoliko dana ranije sve ekipe napustile RTS.
- Bili smo svesni toga da su centri za komunikaciju vojne mete i u skladu s tim mogli smo pretpostaviti da je i RTS meta, ali nismo dobili nikakvo odredjeno upozorenje od svojih sefova. Sumnjali smo... Imali smo snazno generalno osecanje nekoliko dana unapred da ce do tragedije doci. U to vreme vodila se snazna propaganda i mogli smo pretpostaviti sta ce se desiti - rekao je jedan neimenovani producent americke kuce ABC za Vreme.
Ono sto je javnosti nepoznati "ratni saradnik" RTS iz ABC rekao u naznakama reporter CNN potvrdio je otvoreno.
- Prirodno je za novinara i urednika da ima neke svoje izvore u svim vaznim institucijama, pa i u vojsci. Uostalom, mogucnost da RTS bude bombardovana najavili su i neki NATO oficiri. O svim ostalim metama nismo nista znali ni mi, a ubedjen sam ni nasi urednici. Da je neka druga lokacija na kojoj smo se nalazili bila meta, verovatno bismo i o tome bili obavesteni iz sopstvenih izvora. Nasim urednicima bio je cilj da nas zastite - rekao je u istom tekstu Alesio Vinci, reporter CNN.
Vinci fatalne noci nije bio u zgradi RTS - CNN je nekoliko dana ranije pokupio svoje krpice sa mesta buduceg zlocina. Sasvim logicno: sef medjunarodnog ogranka CNN Ison Dzordan izjavio je sest meseci posle bombardovanja RTS na jednom skupu u Barseloni da mu je pocetkom aprila iz Pentagona javljeno vreme napada na RTS. Tada su avioni zaustavljeni zbog njegovog protesta jer su u Takovskoj 10 jos bile strane ekipe.

KRUG JE ŠIRI
Presudne noci je iz ugrozene zgrade izasao jos jedan potencijalno neugodan svedok - Natalija Vojvodic, koju je, po svedocenjima uoblicenim kasnije u potresni film "Anatomija bola", izveo njen otac Dusan Vojvodic, visoki sluzbenik tadasnje RTS i jedan sa "liste 9" koju je sacinio Sisic.
- Nemojte nista da me pitate, dovoljno ste veliki da shvatite sta ovo znaci... Samo mogu da vam kazem da ja necu biti u ovoj zgradi za vreme uzbune - prenele su autorima "Anatomije" kolege Natalije Vojvodic. Uprkos tome u zgradi RTS ostalo je 150 ljudi, mahom iz tehnike. Sesnaest je poginulo. Dvoje stradalih nikada nisu nadjeni

SAUČESNICI
Podjednako teske optuzbe na racun Milanovica, ali i njegovog najvaznijeg sefa Milosevica, izrekli su specijalni izvestilac za ljudska prava UN Jirzi Dinstbir i glavni tuzilac Haskog tribunala Karla del Ponte. Dinstbir je jos 2. oktobra 2000. u razgovoru sa predsednikom Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenadom Cankom rekao da je Slobodan Milosevic obavesten o terminu bombardovanja RTS. Karla del Ponte je takodje nekoliko puta to izjavila, a poslednja bitna tvrdnja izneta je na samitu u Davosu, samo nekoliko dana nakon nimalo ugodne posete Beogradu, kada je to navodno izjavila i predsedniku SRJ Vojislavu Kostunici. Tokom beogradskog susreta sa Zankom Stojanovic, Del Ponte je najavila da ce nastaviti istragu.
Sisic je, na osnovu Cankovih izjava, prvobitnu prijavu prosirio i na Milanovicevog zamenika Jovana Ristica, ali i ona je odbacena. U krugu sumnjivih zvanicno nisu ni supotpisnici sluzbene beleske, datirane 2. aprilom, kojom je Slobodan Perisic oznacio Milanovica kao odgovornog sto Naredba 37 nije ispostovana: Mitar DJeric, Zvonimir Jocic i Andrija Tadic.
Da bi odgovorili na potresno pitanje "Zasto", uklesano na spomenik stadalima, zastupnici optuzbe morace da se pozabave i onima koji su u hijerarhiji, kako mirnodopskoj, jos vise ratnoj, iznad samog Milanovica. Recimo potpisnicima naredbe Savezne vlade o premestanju ljudstva i tehnike iz centralne zgrade RTS. Pre svih na toj listi su ministri odbrane (Dragoljub Ojdanic) i informisanja (Goran Matic), kao i premijer SRJ Momir Bulatovic i predsednik Slobodan Milosevic.
Posto je RTS u vlasnistvu Srbije, nikako ne mogu biti amnestirani njen predsednik Milan Milutinovic, istovremeno i clan Vrhovnog saveta odbrane, tadasnji premijer Mirko Marjanovic, kao i predsednik Narodne skupstine Srbije Dragan Tomic. Specifican je slucaj srpskog ministra informacija Aleksandra Vucica, cija je majka bila sluzbeno u zgradi RTS tokom napada NATO.

AMATERI I KRIVCI
Na pitanje "Zasto", i pored ratnih okolnosti koje su nametale strogo usmerenu obavestenost mogu, makar kao svedoci, delimicno odgovoriti i tadasnji novinari RTS. Zasto cute?
Zavera cutanja koja obavija RTS od 24. aprila 1999. godine moze delom biti objasnjena i (ne)izvesnom sudbinom njenih tadasnjih, a dobrim delom i sadasnjih poslenika. Milorad Komrakov i Milanovic su dobili batine od demonstranata i iskljuceni su iz Udruzenja novinara Srbije postoktobarskim odlukama Suda casti UNS, dok je Jovan Ristic jos u vreme tragedije bio meta ogorcene rodbine stradalih. Sta je sa ostalima? Da li je moguce da cak ni Ljiljana Milanovic - zena direktora RTS i tadasnji vodeci urednik, urednik od posebnog poverenja - nista nije znala, kao sto tvrdi ovih dana dok organizuje slabo posecene proteste u odbranu casti Dragoljuba Milanovica? Sta je sa ostalima unutar i van RTS koji su poslusno izvrsavali sve naredbe.
Sve, izuzev fatalne Naredbe br. 37, cijim bi izvrsenjem, sasvim izvesno, svih 16 mladica i devojaka preziveli noc imedju 23. i 24. aprila 1999.

VOJNA TAJNA
Visoki funkcioner SPS Branko Ruzic javno je odbacio mogucnost da su drzavni funkcioneri znali da ce RTS biti bombardovana u noci izmedju 23. i 24. aprila, navodeci da ni u jednom sukobu "neprijateljske strane ne razmenjuju takve informacije". Na novinarsko pitanje kako je moguce da zgrada RTS nije ispraznjena poput ranije granatirane zgrade bivseg Centralnog komiteta u kojoj se nalazilo nekoliko komercijalnih televizijskih stanica bliskih tadasnjim vlastima poput RTV Pink ili Kosava Marije Milosevic, kcerke predsednika SRJ, Ruzic je kazao da je vojno rukovodstvo verovatno procenilo da je ta zgrada potencijalni cilj, te da je zbog toga ispraznjena.
Cinjenica da je istraga protiv Milanovica zatvorena za javnost zbog "vojnih tajni" sugerise da je ista takva procena postojala i za RTS, ali da necijom voljom nije sprovedena. Advokat Slobodan Sisic uveren je da je Milanovic slusao samo Milosevica.

ANATOMIJA JEDNE KARIJERE
Milanovic je na celu RTS od septembra 1995. godine, odlukom Vlade Srbije. Pre toga je od januara 1992. bio glavni urednik Informativnog programa RTS. Svoj bezmalo decenijski staz u nacionalnoj televiziji delimicno je platio 5. oktobra 2000. kada su ga ispred zapaljene zgrade RTS isprebijali gnevni demonstranti.
Rodjen je 1948., u selu Tmava, opstina Blace, diplomac pristinskog filozofskog fakulteta, gde je i poceo novinarsku karijeru u tamosnjoj televiziji. Bio je jedno vreme izvestac Ekspres Politike iz Pristine, a potom se preselio u Beograd. U Ekspresu ce postati urednik unutrasnje rubrike. Sredinom i krajem devete decenije proslog veka, nesposredno uoci "dogadjanja naroda", u kome je aktivno ucestvovao, Milanovic je intenzivno tragao za "kadrovima", sposobnim mladim novinarima, po cemu je dobio nadimak Kadar. Drugi su ga zvali - Siroce.
Naglo je napredovao u vreme Osme sednice. Zna se da je posudjivao potpis za ubitacne komentare koji su Slobodanu Milosevicu otvorili put do trona. Najvazniji je "Olako obecana brzina", kojim je zacet obracun sa Dragisom Pavlovicem i Ivanom Stambolicem.
Uz profesionalnu karijeru bogatu zvucnim zvanjima, bio je i partijski kadar. Na XI kongresu SK Srbije izabran je za izvrsnog sekretara CK, a kasnije je bio uticajan u SPS. I danas je clan Izvrsnog odbora SPS.
Milanovic je privatno postao prilicno imucan covek, a spisak njegovih nekretnina tesko se moze upakovati u platu, makar i direktorsku u RTS. Upuceni tvrde da bi on, pored odgovornosti za smrt 16 radnika RTS, mogao odgovarati za finansijske malverzacije i profesionalno zrtvovanje drzavne televizije.

Sadržaj

( Broj 8: Feb 2001 - Feb 2001 )

UVOD

Šta se nije promenilo?

Mediji i vladavina prava

SRPSKO NOVINARSTVO I TRANZICIJA

Mediji i drustvo

Izazovi novostećene "slobode"

Povratak urednika

(DIS)KONTINUITETI

Ravnopravno do informacija - od želje do stvarnosti

Transformacija RTS-a

Tragom pritvaranja Dragoljuba Milanovića

Kako obeštetiti kažnjavane medije?

I sud odbacio zhtev radnika RTS

RTS: nacionalna televizija?

Predlog

PROFESIJA

Izmedju "vajde" i kodeksa

Druga strana medalje

Vidimo se na naslovnoj

INICIJATIVE

U susret zakonu o radiodifuziji

KA MEDIJSKOM TRZISTU

Ko ostaje u etru

Opstati ili "poginuti" na tržistu

U sluzbi istine i novih gospodara

NA TALASU PROMENA

Velike doze optimizma

Nova rukovodstva pred starim problemima

Portparoli ponovo u sedlu

PARALELE

Izmedju nacije i demokratije

NUNS, Resavska 28/II 11000 Beograd, Tel/fax: (+381 11) 33 43 255, 33 43 136